Verski turizam


Manastir Kalenić


Istorija manastira nas vraća u prvu polovinu 15. veka, kada se veruje da je manastir Kalenić izgrađen. Koliko je poznato, u to doba je Srbijom periodu između 1407. i 1413. godine, a prvi put se manastir Kalenić pominje u popisima zemlje koje su vršili turski osvajači i to 1476 – 1478. godine i još jednom, 1516. godine. Posebno je zanimljivo što se u tim popisima manastir Kalenić pominje kao manastir Prečiste u Levču.
Srpski srednjevekovni, danas ženski manastir Kalenić je smešten na obroncima Gledićkih planina,u neposrednoj blizini Trstenika, te sela Rekocvac, a u oblasti kojaje nazvana Levač. Koliko je poznato, manastir Kalenić je naziv dobio po obližnjoj Kalenićkoj reci, koja se uliva u Veliku Moravu.
Do danas istorija manastira nema potvrđen podatak da li je manastir Kalenić rušen i napušten ili ne. Zapravo, postoji verovanje da je na samom početku 17. veka manastir Kalenić porušen, opljačkan i napušten, ali ovaj podatak zvanična istorija još uvek nije potvrdila. Baš zato se i pretpostavlja da manastir nije bio napuštan, a i ako jeste to je bilo možda na par godina. Ono što istorija manstira navodi kao zvaničan podatak jeste da su u manastir Kalenić početkom 18. veka došli monasi iz manastira Morača, koji se nalazi na teritoriji Crne Gore i obnovili ga.
Prva značajnija obnova ovog manastira se odigrala u drugoj polovini 18. veka, a potpuno je obnovljen u periodu između 1928. i 1930. godine. Istorija manastira navodi podatak da je 1806. godine dozidana nova priprata, a u doba vladavine kneza Miloša Obrenovića je obnovljen manastirski konak, ali i zvonara i zidovi glavne crkve manastira Kalenić.
Konzervatorski radovi su obavljani u dva navrata i to između 1968. i 1970. godine i nedavno, na samom kraju minulog veka. Međutim, istorija manastira navodi i zvaničan podatak da su prvi konzervatorski radovi zapravo izvedeni 1877. godine kada je utvrđeno da se ispod kreča kojim su premazani zidovi galvne crkve manastira kalenić nalaze freske. Tada je kreč pažljivo skinut, kako se ne bi oštetile srednjevekovne freske.
Na samom početku 20. veka, kada je starešina manastira Kalenić bio arhimandrit Nikon, izgrađen je i veliki i mali konak, koji se i danas može videti u manastiru, a dograđena je i trpezarija.
Ono po čemu je manastir Kalenić u novijoj istoriji poznat svakako je sabor. Svake godine je upravo manastir Kalenić domaćin sabora koji nosi naziv ” Prođoh Levač, prođoh Šumadiju “ ili jednostavno ” Levački sabor “, koji će za koju godinu obeležiti pedesetu godinu od osnivanja.
Od 1948. godine manastir Kalenić je proglašen Spomenikom kulture, a od 1979. godine se smatra nepokretnim dobrom od izuzetnog značaja i kao takav se nalazi pod zaštitom Republike Srbije.
Danas je srpski srednjevekovni manastir Kalenić ženski manastir, a na njegovom čelu se nalazi igumanija Nektarija Trajanoska. Igumanija Nektarija, tri monahinje i dve iskušenice trenutno čine sestrinstvo manastira Kalenić.
Arhitektura manastira Kalenić pripada stilu arhitekture koji je poznat kao Moravska škola. Koliko je poznato, glavna crkva manastira Kalenić je građena po ugledu na crkvu Lazaricu. Osnova crkve posvećene Vavedenju Presvete Bogorodice je izgrađena u obliku sažetog trikonhosa. Centralno kube se uzdiže iznad prostora oivičenog konhama. Nad centralnim, središnjim delom glavne crkve se uzdiže kupola, koja je prilično izdužena, a iznad priprate se nalazi kupola bez prozora. Oltarska apsida je posebno zanimljiva – polukružna u unutrašnjem delu, dok je u spoljašnjem petostrana. Isti je slučaj i sa bočnim konhama. Glavna crkva manastira Kalenić stremi u visinu.
Fasada glavne crkve manastira Kalenić je vrlo zanimljiva, jer je za dekorisanje korišćena crvena opeka u kombinaciji sa sivim blokovima, a svi zajedno su povezani debelim slojem belog maltera. Na fasadi su prisutne i različite dekoracije, poput one koja se nalazi iznad prozora. Reč je o plitko urezanoj dekoraciji, na kojoj se nalaze prikazi ptica i lavova. Freske koje se i danas mogu videti u glavnoj crkvi manastira Kalenić, koja je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice su vrlo značajne, jer istorija manastira beleži da te freske potiču iz prve polovine 15. veke. Freske manastira Kalenić spadaju u vrhunsko slikarstvo toga doba, koje je nastalo pod jakim uticajem vizantijske umetnosti. Kompozicije koje se svakako izdvajaju među freskama manastira Kalenić su ” Svadba u Kani ” i ” Sveti ratnici “, mada su i prikazi brojnih svetitelja u medaljonima i danas lako vidljivi.
Brojne su zanimljivosti vezane za srpski srednjevekovni manastir Kalenić. Istorija manastira ima sačuvan podatak da se krajem 1815. godine zbilo nešto veoma značajno. Naime, u to doba mošti srpskog kralja Stefana Prvovenčanog, iz manstira Fenek, koji je smešten na Fruškoj Gori su prenete u manastir Kalenić. Koliko je poznato, mošti Svetog srpskog kralja su bile u manastiru Kalenić sve do 1839. godine, kada su prenete u manastir Studenicu.
Čuveni srpski vladika Nikolaj Velimirović je u doba pred početak Prvog svetstkog rata, kada je nosio čin jeromonaha, živeo upravo u manastiru Kalenić. Tokom Drugog svetskog rata u manastiru Kalenić je bio nastanjen i jeromonah Hrizostom Vojinović, koji će kasnije postati Vladika braničevski.
Srpski srednjevekovni manastir Kalenić je bio inspiracija za jednog srpskog pesnika. Vasko Popa je svoju opčinjenost ovim manastirom pretočio u prelepe stihove pesme ” Kalenić “. Čudotvorna ikona Bogorodice Gerondise, koja je nedavno u manastir Kalenić doneta sa Svete Gore je danas smeštena između oltara i južne pevnice.

Manastir Preradovac

Manastir je podignut u 13. veku. Obnovljen je 1871. godine, od strane episkopa žičkog Janićija i bratstva manastira Kalenić. Najnovija njegova obnova, započeta je 1996. godine, za vreme Episkopa Save, a dovršena 2004. godine, kada je crkva freskopisana i osvećena, od strane Episkopa šumadijskog Jovana. Skromni istorijski izvori, kao i narodno predanje, postojanje manastira u Preradovcu vezuju za susedni manastir Kalenić. Veruje se da je crkvica podignuta među kalenićkim vinogradima, da bi monasi koji su učestvovali u radovima imali mogućnost učestvovanja u bogosluženjima. Ostao je pomen da su Turci 1788. godine zapalili manastirske zgrade u selu Preradovcu, odnosno da je crkva zapaljena tokom Hadži Prodanove bune 1814. godine. U jednoj prigodnoj knjižici povodom obnove manastira u XX i XXI veku preneto je mišljenje, bez naučne potvrde, stručnjaka koji su radili na zaštiti manastira Kalenića, da bi on mogao biti podignut pre Kalenića. Mada se u pomenutoj publikaciji pominje da postoji zapis, da je crkva obnavljana od 1857. godine i da je 18. oktobra 1861. godine osvećena od Mitropolita srpskog Mihaila. U hramu se nalazi ploča sa natpisom da crkvu podiže 1871. godine Episkop užički Joanikije Nešković (iguman Kalenića sredinom XIX veka) trudom kalenićkog bratstva. Posveta svetom Simonu monahu (kralju Stefanu Prvovenčanom) verovatno je u vezi sa sklanjanjem njegovih moštiju u manastir Kalenić od 1815. do 1839. godine.
Manastir je podignut u 13. veku. Obnovljen je 1871. godine, od strane episkopa žičkog Janićija i bratstva manastira Kalenić.
Najnovija njegova obnova, započeta je 1996. godine, za vreme Episkopa Save, a dovršena 2004. godine, kada je crkva freskopisana i osvećena, od strane Episkopa šumadijskog Jovana.
Skromni istorijski izvori, kao i narodno predanje, postojanje manastira u Preradovcu vezuju za susedni manastir Kalenić. Veruje se da je crkvica podignuta među kalenićkim vinogradima, da bi monasi koji su učestvovali u radovima imali mogućnost učestvovanja u bogosluženjima. Ostao je pomen da su Turci 1788. godine zapalili manastirske zgrade u selu Preradovcu, odnosno da je crkva zapaljena tokom Hadži Prodanove bune 1814. godine. U jednoj prigodnoj knjižici povodom obnove manastira u XX i XXI veku preneto je mišljenje, bez naučne potvrde, stručnjaka koji su radili na zaštiti manastira Kalenića, da bi on mogao biti podignut pre Kalenića. Mada se u pomenutoj publikaciji pominje da postoji zapis, da je crkva obnavljana od 1857. godine i da je 18. oktobra 1861. godine osvećena od Mitropolita srpskog Mihaila. U hramu se nalazi ploča sa natpisom da crkvu podiže 1871. godine Episkop užički Joanikije Nešković (iguman Kalenića sredinom XIX veka) trudom kalenićkog bratstva. Posveta svetom Simonu monahu (kralju Stefanu Prvovenčanom) verovatno je u vezi sa sklanjanjem njegovih moštiju u manastir Kalenić od 1815. do 1839. godine.
Hram je zidan lomljenim kamenom u donjem delu, a opekom u gornjim zonama. Krov je dvoslivan, crkva je omalterisana i obojena u belo. Jasno izdvojene dve faze zidanja kao da predstavljaju dve različite zamisli izgradnje crkve. Mada je u osnovi trolist, gornji deo od opeke predstavlja nevešt pokušaj da se osnova zasvede kao jednobrodni objekat, bez kupole.

Savremeni zidni živopis rad je ikonografa Slobodana Janićijevića iz Jagodine. Na ikonostasu se nalaze reparirane ikone iz XIX veka. U crkvi su postavljene ikone Simona monaha i Simeona Mirotočivog, rad akademskog slikara Milovana Arsića, rodom iz Oparića.

Manastirak





Ne postoje pouzdani podaci kada je u Donjoj Kruševici, nekoliko kilometara severno od Rekovca podignut Manastirak ili Mali manastir, ali prema tradiciji, građevina je nastala početkom XV veka u vreme despota Stefana Lazarevića, istovremeno sa obližnjim manastirom Kalenićem. Kako Manastirak po svom obliku, načinu gradnje i dekoraciji pripada moravskoj graditeljskoj tradiciji, odnosno po mnogo čemu podseća na Kalenić, ovo predanje može se smatrati verodostojnim. Ovakvo datiranje potvrđuje i nedavno pronađena, vojnička kaciga koja odgovara vremenu kneza Lazara.


Raletinac




Na šumovitim obroncima Kremenca, nedaleko od sela Ratković kod Rekovca, nalazi se manastir Raletinac posvećen sv. Apostolima Petru i Pavlu. Nema pouzdanih preciznih podataka kada je nastao.
Prema narodnoj tradiciji, veruje se da je nastao kao isposnica manastira Denkovac, za vreme srpske despotovine u 15. veku. Prema narodnom predanju u Levač su se posle Kosovske bitke preselile tri devojke iz vlastelinske porodice Rala, Dena i Sara, i tu su podigle tri manastira Raletinac, Sarinac i Denkovac. Srušen je od strane Turaka, i do kraja 19. veka na mestu manastira su se nalazile samo ruševine. Obnovu manastira je započeo trgovac Petar Rakić 1893, da bi manastir bio potpuno obnovljen tek 1977. godine.
Svake godine u manastir Raletinac dolazi veliki broj ljudi, koji molitvom i vodom sa manastirskog izvora, za koju veruju da je lekovita, traže lek za razne bolesti.
U manastiru se tradicionalno svake godine održava Petrovdanski sabor, koji poseti veliki broj ljudi.

Mastirina

Na Kamilskoj kosi, iznad Manastirskog potoka, u ataru sela Oparić, na temeljima porušenog manastira iz 17. veka podignuta je crkva Mastirina. Na mestu današnje crkvice, bila je ruševina, a na vratima je bilo trnje. Jedan od najzaslužnijih ljudi za njenu obnovu je Dragić Vukićević koji je tri puta sanjao isti san da ide i obnovi crkvu. Dragić je sakupio pšenicu od meštana koju je prodao i novac uložio za nabavku materijala za početak gradnje – rekao nam je Borivoje Milošević, 1995. godine.
Do 1930. godine jedan deo crkve je ozidan i izvedeno kube. Svake nedelje, Dragić je odlazio, kadio novoizgrađenu crkvu i palio sveće. Dragićev sin, Vitomir, koji se teško razboleo, odlazi u crkvu i kako vremenom nestaju znaci slabosti, odlučuje da nastavi sa zidanjem crkve. Narod ovu crkvicu, po jednom zapisu, posećuje petkom i to posebno tražeći iscelenje od zubobolje i glavobolje. Sveta liturgija, služi se 4 puta godišnje, na Veliki Petak, Prvi dan Svete Trojice, nedelju u oči Svetog Arhanđela Gavrila i na Svetu Petku Trnovu, 08. avgusta. Oko crkve zasađeno je 200 borića i izgrađena crkvena sala, sa kuhinjom. Svi radovi finasirani su iz dobrovoljnog priloga meštana Oparića i Male Kruševice, sela u Opštini Varvarin.

Crkva Svete Petke

Svakodnevno se mogu videti ljudi kako leže ili kleče na spomeniku koji se nalazi uz samu crkvu Svete Petke u rekovačkom selu Siljevici. Meštani ovaj spomenik nazivaju Grobnica ali niko tačno ne zna ko je tu sahranjen. Na ovom mestu ljudi iz raznih krajeva Srbije traže i nalaze pomoć protiv glavobolje, zubobolje, reume, a veruje se da na ovom mestu lek mogu pronaći i žene koje ne mogu imati potomstvo.