Prođoh Levač, prođoh Šumadiju




Na inicijativnu prosvetnih, kulturnih i zdravstvenih radnika Belušića, prvi sabor ,,Prođoh Levač, prođoh Šumadiju,, održan je 10. septembra 1970. godine, u Belušiću, uz potporu novinske ustanove,,Novi Put,, iz tadašnjeg Svetozareva. Program se sastojao iz dva dela: takmičenja u narodnom višeboju (skok s motkom, bacanje kamena s ramena, skok iz mesta, bacanje bombe u cilj i nadvlačenje konopca) i takmičenje pevača amatera. Ovakav program ovog sabora trajao je prvih par godina, kad se proširuje i na izvorno narodno stvaralaštvo i obuhvata ceo srez Svetozarevo.

Od 1980. godine sedište Sabora se premešta u prostore manastira Kalenić, sa potpuno izmenjenom koncepcijom. Sabor dobija nove sadržaje i kulturne dimenzije, koristi se privlačnost samog manastira sa okolinom. Kao glavni, osnovni sadržaj Sabora, pojavljuje se narodno stvaralaštvo i narodna umetnost, što odgovara i samom ambijentu. Na letnjoj pozornici, usred bukove i hrastove šume, u neposrednoj blizini manastira, svake godine u toku ove manifestacije, prodefiluje četrdeset kulturno-umetničkih društava, izvornih folklornih grupa i ansambala, preko 1200 izvođača iz Šumadije i Pomoravlja, Župe, Levča i ostalih delova Srbije, sa Vojvodinom i Kosmetom, na saboru se pojave i srpska kulturno-umetnička društva iz Mađarske i Rumunije, kao i iz drugih zemalja. Do 1990. na ovoj manifestaciji su učestvovala i društva iz svih republika bivše Jugoslavije, a bilo je i gostiju iz Bugarske, Poljske, Austrije i Amerike, Makedonije i Albanije.
U toku Sabora organizuju se i gostovanja vrhunskih horova, pozorišnih i muzičkih ansambala, kao i pojedinaca i klubova iz oblasti književnosti, muzike i umetnosti. Organizuju se i održavaju raznovrsne izložbe (likovna kolonija, izložba domaće radinosti „Zlatne ruke Levča“, knjiga i dr). Isto tako, u toku Sabora obnavljaju se stara kulinarska zanimanja kroz spremanje starih levačkih jela. Posebna atrakcija Sabora je izbor za najduži brk Sabora, devojke sa najdužom pletenicom, najlepše saborice i najlepše očuvane muške i ženske narodne nošnje.

Tako Levački sabor nastoji da se kulturne tradicije i narodna umetnost približe čoveku, koji se u svakodnevnom brzom tempu života i nehotice, ali ipak neminovno sve više udaljava od izvora, od onoga što je narod vekovima stvarao, spontano ali vredno. Ova manifestacija čini i podsticaj da se tekovine naše kulturne baštine integrišu u svakodnevicu života, održavaju, čuvaju i neguju, kako se bogate kulturne tradicije, koje su vekovima kontinuirano stvarane kao izvor duhovne snage naroda, ne bi ugasile. Zatim se starije generacije podsete, a mlađe nauče, razumeju i cene i ovaj segment kulturnog stvaralaštva i to kroz saborske priredbe, u spektru boja narodnih nošnji, tradicionalne izvorne igre i pesme, kao i muzike.

Pored negovanja kulturnih tradicija, običaja i narodne umetnosti, Levački sabor ima još jednu značajnu misiju. On omogućava da se u toku trajanja ove manifestacije, na jedan iskren i prijateljski način, Srbi čiji su preci rođeni na ovom tlu a zatim se odselili „trbuhom za kruhom“ , ili iz drugih razloga, upoznaju sa kulturnom baštinom svoje zemlje matice, kako bi je razvijali, negovali i prenosili na mlađa pokolenja u sredini gde žive.
Ova manifestacije ima za cilj da sačuva od zaborava običaje u čistoj verziji, doslednoj izvornosti i autentičnosti, što se iskazuje nošnjom, igrom, muzikom i pesmom i istovremeno potvrđuje ogromno bogatstvo folklora, kulturnih tradicija, običaja i narodne umetnosti ovog dela Srbije. Iz tih razloga Levački sabor je i poneo ime po narodnoj izvornoj pesmi ovog kraja: „Prođoh Levač, prođoh Šumadiju“.
Ovaj Sabor utemeljio je učitelj Brativoje Marković iz Belušića kod Rekovca. Opština Rekovac je u znak sećanja na njega ustanovila povelju „Brativoje Marković“, koja se od 2006. godine dodeljuje pojedincima i institucijama koje su od značaja za kulturni i ekonomski razvoj Rekovca.
U okviru sedmodnevnog trajanja sabora organizuju se mnoge prateće manifestacije i događaji u selima Oparić, Belušić i Kalenićki Prnjavor.