Istorija manastira nas vraća u prvu polovinu 15. veka, kada se veruje da je manastir Kalenić
izgrađen. Koliko je poznato, u to doba je Srbijom periodu između 1407. i 1413. godine, a prvi
put se manastir Kalenić pominje u popisima zemlje koje su vršili turski osvajači i to 1476 –
1478. godine i još jednom, 1516. godine. Posebno je zanimljivo što se u tim popisima
manastir Kalenić pominje kao manastir Prečiste u Levču.
Srpski srednjevekovni, danas ženski manastir Kalenić je smešten na obroncima Gledićkih
planina,u neposrednoj blizini Trstenika, te sela Rekocvac, a u oblasti kojaje nazvana Levač.
Koliko je poznato, manastir Kalenić je naziv dobio po obližnjoj Kalenićkoj reci, koja se uliva u
Veliku Moravu.
Do danas istorija manastira nema potvrđen podatak da li je manastir Kalenić rušen i napušten
ili ne. Zapravo, postoji verovanje da je na samom početku 17. veka manastir Kalenić porušen,
opljačkan i napušten, ali ovaj podatak zvanična istorija još uvek nije potvrdila. Baš zato se i
pretpostavlja da manastir nije bio napuštan, a i ako jeste to je bilo možda na par godina. Ono
što istorija manstira navodi kao zvaničan podatak jeste da su u manastir Kalenić početkom
18. veka došli monasi iz manastira Morača, koji se nalazi na teritoriji Crne Gore i obnovili ga.
Prva značajnija obnova ovog manastira se odigrala u drugoj polovini 18. veka, a potpuno je
obnovljen u periodu između 1928. i 1930. godine. Istorija manastira navodi podatak da je
1806. godine dozidana nova priprata, a u doba vladavine kneza Miloša Obrenovića je
obnovljen manastirski konak, ali i zvonara i zidovi glavne crkve manastira Kalenić.
Konzervatorski radovi su obavljani u dva navrata i to između 1968. i 1970. godine i nedavno,
na samom kraju minulog veka. Međutim, istorija manastira navodi i zvaničan podatak da su
prvi konzervatorski radovi zapravo izvedeni 1877. godine kada je utvrđeno da se ispod kreča
kojim su premazani zidovi galvne crkve manastira kalenić nalaze freske. Tada je kreč pažljivo
skinut, kako se ne bi oštetile srednjevekovne freske.
Na samom početku 20. veka, kada je starešina manastira Kalenić bio arhimandrit Nikon,
izgrađen je i veliki i mali konak, koji se i danas može videti u manastiru, a dograđena je i
trpezarija.
Ono po čemu je manastir Kalenić u novijoj istoriji poznat svakako je sabor. Svake godine je
upravo manastir Kalenić domaćin sabora koji nosi naziv ” Prođoh Levač, prođoh Šumadiju “ ili
jednostavno ” Levački sabor “, koji će za koju godinu obeležiti pedesetu godinu od osnivanja.
Od 1948. godine manastir Kalenić je proglašen Spomenikom kulture, a od 1979. godine se
smatra nepokretnim dobrom od izuzetnog značaja i kao takav se nalazi pod zaštitom
Republike Srbije.
Danas je srpski srednjevekovni manastir Kalenić ženski manastir, a na njegovom čelu se
nalazi igumanija Nektarija Trajanoska. Igumanija Nektarija, tri monahinje i dve iskušenice
trenutno čine sestrinstvo manastira Kalenić.
Arhitektura manastira Kalenić pripada stilu arhitekture koji je poznat kao Moravska škola.
Koliko je poznato, glavna crkva manastira Kalenić je građena po ugledu na crkvu Lazaricu.
Osnova crkve posvećene Vavedenju Presvete Bogorodice je izgrađena u obliku sažetog
trikonhosa. Centralno kube se uzdiže iznad prostora oivičenog konhama. Nad centralnim,
središnjim delom glavne crkve se uzdiže kupola, koja je prilično izdužena, a iznad priprate se
nalazi kupola bez prozora. Oltarska apsida je posebno zanimljiva – polukružna u unutrašnjem
delu, dok je u spoljašnjem petostrana. Isti je slučaj i sa bočnim konhama. Glavna crkva
manastira Kalenić stremi u visinu.
Fasada glavne crkve manastira Kalenić je vrlo zanimljiva, jer je za dekorisanje korišćena
crvena opeka u kombinaciji sa sivim blokovima, a svi zajedno su povezani debelim slojem
belog maltera. Na fasadi su prisutne i različite dekoracije, poput one koja se nalazi iznad
prozora. Reč je o plitko urezanoj dekoraciji, na kojoj se nalaze prikazi ptica i lavova.
Freske koje se i danas mogu videti u glavnoj crkvi manastira Kalenić, koja je posvećena
Vavedenju Presvete Bogorodice su vrlo značajne, jer istorija manastira beleži da te freske
potiču iz prve polovine 15. veke. Freske manastira Kalenić spadaju u vrhunsko slikarstvo toga
doba, koje je nastalo pod jakim uticajem vizantijske umetnosti. Kompozicije koje se svakako
izdvajaju među freskama manastira Kalenić su ” Svadba u Kani ” i ” Sveti ratnici “, mada su i
prikazi brojnih svetitelja u medaljonima i danas lako vidljivi.
Brojne su zanimljivosti vezane za srpski srednjevekovni manastir Kalenić.
Istorija manastira ima sačuvan podatak da se krajem 1815. godine zbilo nešto veoma
značajno. Naime, u to doba mošti srpskog kralja Stefana Prvovenčanog, iz manstira Fenek,
koji je smešten na Fruškoj Gori su prenete u manastir Kalenić. Koliko je poznato, mošti
Svetog srpskog kralja su bile u manastiru Kalenić sve do 1839. godine, kada su prenete u
manastir Studenicu.
Čuveni srpski vladika Nikolaj Velimirović je u doba pred početak Prvog svetstkog rata, kada je
nosio čin jeromonaha, živeo upravo u manastiru Kalenić. Tokom Drugog svetskog rata u
manastiru Kalenić je bio nastanjen i jeromonah Hrizostom Vojinović, koji će kasnije postati
Vladika braničevski.
Srpski srednjevekovni manastir Kalenić je bio inspiracija za jednog srpskog pesnika. Vasko
Popa je svoju opčinjenost ovim manastirom pretočio u prelepe stihove pesme ” Kalenić “.
Čudotvorna ikona Bogorodice Gerondise, koja je nedavno u manastir Kalenić doneta sa
Svete Gore je danas smeštena između oltara i južne pevnice.
Manastir je podignut u 13. veku. Obnovljen je 1871. godine, od strane episkopa žičkog
Janićija i bratstva manastira Kalenić.
Najnovija njegova obnova, započeta je 1996. godine, za vreme Episkopa Save, a dovršena
2004. godine, kada je crkva freskopisana i osvećena, od strane Episkopa šumadijskog
Jovana.
Skromni istorijski izvori, kao i narodno predanje, postojanje manastira u Preradovcu vezuju za
susedni manastir Kalenić. Veruje se da je crkvica podignuta među kalenićkim vinogradima,
da bi monasi koji su učestvovali u radovima imali mogućnost učestvovanja u bogosluženjima.
Ostao je pomen da su Turci 1788. godine zapalili manastirske zgrade u selu Preradovcu,
odnosno da je crkva zapaljena tokom Hadži Prodanove bune 1814. godine. U jednoj
prigodnoj knjižici povodom obnove manastira u XX i XXI veku preneto je mišljenje, bez
naučne potvrde, stručnjaka koji su radili na zaštiti manastira Kalenića, da bi on mogao biti
podignut pre Kalenića. Mada se u pomenutoj publikaciji pominje da postoji zapis, da je crkva
obnavljana od 1857. godine i da je 18. oktobra 1861. godine osvećena od Mitropolita srpskog
Mihaila. U hramu se nalazi ploča sa natpisom da crkvu podiže 1871. godine Episkop užički
Joanikije Nešković (iguman Kalenića sredinom XIX veka) trudom kalenićkog bratstva.
Posveta svetom Simonu monahu (kralju Stefanu Prvovenčanom) verovatno je u vezi sa
sklanjanjem njegovih moštiju u manastir Kalenić od 1815. do 1839. godine.
Manastir je podignut u 13. veku. Obnovljen je 1871. godine, od strane episkopa žičkog
Janićija i bratstva manastira Kalenić.
Najnovija njegova obnova, započeta je 1996. godine, za vreme Episkopa Save, a dovršena
2004. godine, kada je crkva freskopisana i osvećena, od strane Episkopa šumadijskog
Jovana.
Skromni istorijski izvori, kao i narodno predanje, postojanje manastira u Preradovcu vezuju za
susedni manastir Kalenić. Veruje se da je crkvica podignuta među kalenićkim vinogradima,
da bi monasi koji su učestvovali u radovima imali mogućnost učestvovanja u bogosluženjima.
Ostao je pomen da su Turci 1788. godine zapalili manastirske zgrade u selu Preradovcu,
odnosno da je crkva zapaljena tokom Hadži Prodanove bune 1814. godine. U jednoj
prigodnoj knjižici povodom obnove manastira u XX i XXI veku preneto je mišljenje, bez
naučne potvrde, stručnjaka koji su radili na zaštiti manastira Kalenića, da bi on mogao biti
podignut pre Kalenića. Mada se u pomenutoj publikaciji pominje da postoji zapis, da je crkva
obnavljana od 1857. godine i da je 18. oktobra 1861. godine osvećena od Mitropolita srpskog
Mihaila. U hramu se nalazi ploča sa natpisom da crkvu podiže 1871. godine Episkop užički
Joanikije Nešković (iguman Kalenića sredinom XIX veka) trudom kalenićkog bratstva.
Posveta svetom Simonu monahu (kralju Stefanu Prvovenčanom) verovatno je u vezi sa
sklanjanjem njegovih moštiju u manastir Kalenić od 1815. do 1839. godine.
Hram je zidan lomljenim kamenom u donjem delu, a opekom u gornjim zonama. Krov je
dvoslivan, crkva je omalterisana i obojena u belo. Jasno izdvojene dve faze zidanja kao da
predstavljaju dve različite zamisli izgradnje crkve. Mada je u osnovi trolist, gornji deo od
opeke predstavlja nevešt pokušaj da se osnova zasvede kao jednobrodni objekat, bez
kupole.
Savremeni zidni živopis rad je ikonografa Slobodana Janićijevića iz Jagodine. Na ikonostasu
se nalaze reparirane ikone iz XIX veka. U crkvi su postavljene ikone Simona monaha i
Simeona Mirotočivog, rad akademskog slikara Milovana Arsića, rodom iz Oparića.
Ne postoje pouzdani podaci kada je u Donjoj Kruševici, nekoliko kilometara severno od
Rekovca podignut Manastirak ili Mali manastir, ali prema tradiciji, građevina je nastala
početkom XV veka u vreme despota Stefana Lazarevića, istovremeno sa obližnjim
manastirom Kalenićem. Kako Manastirak po svom obliku, načinu gradnje i dekoraciji pripada
moravskoj graditeljskoj tradiciji, odnosno po mnogo čemu podseća na Kalenić, ovo predanje
može se smatrati verodostojnim. Ovakvo datiranje potvrđuje i nedavno pronađena, vojnička
kaciga koja odgovara vremenu kneza Lazara.
Na šumovitim obroncima Kremenca, nedaleko od sela Ratković kod Rekovca, nalazi se
manastir Raletinac posvećen sv. Apostolima Petru i Pavlu. Nema pouzdanih preciznih
podataka kada je nastao.
Prema narodnoj tradiciji, veruje se da je nastao kao isposnica manastira Denkovac, za vreme
srpske despotovine u 15. veku. Prema narodnom predanju u Levač su se posle Kosovske
bitke preselile tri devojke iz vlastelinske porodice Rala, Dena i Sara, i tu su podigle tri
manastira Raletinac, Sarinac i Denkovac. Srušen je od strane Turaka, i do kraja 19. veka na
mestu manastira su se nalazile samo ruševine. Obnovu manastira je započeo trgovac Petar
Rakić 1893, da bi manastir bio potpuno obnovljen tek 1977. godine.
Svake godine u manastir Raletinac dolazi veliki broj ljudi, koji molitvom i vodom sa
manastirskog izvora, za koju veruju da je lekovita, traže lek za razne bolesti.
U manastiru se tradicionalno svake godine održava Petrovdanski sabor, koji poseti veliki broj
ljudi.
Na Kamilskoj kosi, iznad Manastirskog potoka, u ataru sela Oparić, na temeljima porušenog
manastira iz 17. veka podignuta je crkva Mastirina. Na mestu današnje crkvice, bila je
ruševina, a na vratima je bilo trnje. Jedan od najzaslužnijih ljudi za njenu obnovu je Dragić
Vukićević koji je tri puta sanjao isti san da ide i obnovi crkvu. Dragić je sakupio pšenicu od
meštana koju je prodao i novac uložio za nabavku materijala za početak gradnje – rekao nam
je Borivoje Milošević, 1995. godine.
Do 1930. godine jedan deo crkve je ozidan i izvedeno kube. Svake nedelje, Dragić je odlazio,
kadio novoizgrađenu crkvu i palio sveće. Dragićev sin, Vitomir, koji se teško razboleo, odlazi
u crkvu i kako vremenom nestaju znaci slabosti, odlučuje da nastavi sa zidanjem crkve.
Narod ovu crkvicu, po jednom zapisu, posećuje petkom i to posebno tražeći iscelenje od
zubobolje i glavobolje. Sveta liturgija, služi se 4 puta godišnje, na Veliki Petak, Prvi dan Svete
Trojice, nedelju u oči Svetog Arhanđela Gavrila i na Svetu Petku Trnovu, 08. avgusta.
Oko crkve zasađeno je 200 borića i izgrađena crkvena sala, sa kuhinjom. Svi radovi finasirani
su iz dobrovoljnog priloga meštana Oparića i Male Kruševice, sela u Opštini Varvarin.
Svakodnevno se mogu videti ljudi kako leže ili kleče na spomeniku koji se nalazi uz samu
crkvu Svete Petke u rekovačkom selu Siljevici. Meštani ovaj spomenik nazivaju Grobnica ali
niko tačno ne zna ko je tu sahranjen. Na ovom mestu ljudi iz raznih krajeva Srbije traže i
nalaze pomoć protiv glavobolje, zubobolje, reume, a veruje se da na ovom mestu lek mogu
pronaći i žene koje ne mogu imati potomstvo.